Kako zadržati stabilnost?
Što uopće znači biti stabilan?
Ostati stabilan. Što to uopće znači? Život nije zamišljen kao ravna crta blagostanja i sreće, bez ikakvog izazova. Čula sam nedavno i pokojnog profesora Torrea koji je vrlo lijepo rekao, a ja se zamislila nad tom rečenicom, parafrazirat ću, kako ljudi očekuju da ih život samo mazi i pazi i duboko su razočarani ako im u svakom trenutku ne servira ono što oni smatraju da zaslužuju. Što pak to uopće znači? S druge strane zanimljiva je i budistička teorija o čovjeku koji preživljava zato što ga unutarnje nezadovoljstvo tjera naprijed. Tjeranje naprijed ostvaruje neke njegove ciljeve, no sreća zbog ciljeva traje vrlo kratko, a ovisnot o onom trenutku u kojem ispunjavamo cilj tjera nas da postavimo novu želju pred sebe. I tako se vrtimo u tom našem začaranom krugu kojeg možemo olakšati ako ga osvijestimo i ako ga možemo sagledati sa strane.
Traženje balansa
Za mene je život pun nepoznanica kao takav, no biti prisutan u trenutku i naći svoje metode i ljude, pomaže razumijeti i nositi se s izazovima, nazovimo to tako. Ovo je vrlo pojednostavljena varijanta, a sama priča nije toliko jednostavna. Uvijek naći mjeru, uvijek naći balans, uvijek naći sredinu i razumijevanje u riječima, a ujedno se ne zamjeriti sebi, dosta teška zadaća, ali svaki trud koji uložimo višestruko nam se oplemenjuje i vraćaju kroz dobrobiti za sve naše sustave. Mene je moja draga učiteljica naučila kako i najgori tornado u centru ima mirnu točku. Pa tako kad se nalazimo u tornadu, i mi smo zapravo te mirne točke koje mogu sagledati tornado, ali ostati u centru i djelovati kad dođe vrijeme, umjesto da pustimo tornadu da nas baca i nosi kamo on želi.
Svijet oko nas
Kroz život nailazimo na rješenja. Neke su situacije izazovnije od drugih, rekla bih. Trenutna svjetska situacija stavlja mnoga pitanja pred nas i prodrmava poput malog potresa, iz dana u dan, naša uvjerenja, naše stavove, našu svakodnevicu, egzistenciju, budućnost i planove, rađa sumnje i potrebe da biramo strane. Kako god bilo, mislim da svi puno učimo o sebi i svijetu oko sebe u ovom posebnom trenutku nečega što će jednom biti povijest.
Ono što se kod nekih od nas događa u ovakvim periodima i stresnim situacijama je da se upali i jedan mali auto-bojkotirajući dio nas koji nam govori kako ništa nema smisla i usmjerava nas od naših dobrih rutina. Ušutkati ga možemo upravo tako da se ne borimo s njim, već jednostavno nastavimo s našim praksama, bez obzira koliko se beskorisnima činile u datom trenutku. Većina napredaka dolazi preko noći. Zapravo ne dolaze preko noći, već nakon puno truda dođe ona jedna kap truda koja napravi sliku da se promjena dogodila preko noći.
Prijedlozi:
Kad osjetimo da gubimo tlo pod nogama i da je teško za bilo što se uhvatiti, dobro je imati neke svoje metode i čvrste točke.
Predlažem neke koje su se meni pokazale kao efikasne, dostupne i brze:
- Pri osjećanju bilo kakve tjeskobe, straha, neobjašnjive tuge ili neke druge emocije koja nas opsjeda, zapitajmo se: je li ovo moje? Kao ljudska bića prijemčivi smo za tuđe energije i emocije. Kad je globalna situacija oko nas dramatična, teško je oduprijeti se obuzetosti dramatičnosšću. Ako dobijete odgovoro kako nešto nije vaše, vrlo ćete brzo taj veo i skinuti sa sebe. AKo je emocija vaša, vi znate kako se nositi s njom i odgovor će biti još lakši
2. Kratke konstelacijske vježbe poput vježbe predavanja straha, zabrinutosti, svega onoga što vam više ne služi. Vježba je OVDJE.
Pri tome se sjetite da vam je sve u životu nečemu služilo, htjeli mi to sebi priznati ili ne i pokušajte osjetiti zahvalnost.
3. EFT ili tehnika emocionalne slobode. Koristeći mudrost kineske medicine i znanje o energetskim meridijanima u tijelu, ova nas metoda u vrlo kratkom roku umiruje, mijenja naš energetski “naboj” i vraća fokus na ono što je nama bitno. Postoje i brojna istraživanja koja potvrđuju efikasnost ove metode kao vidu pomoći kod uznemirenosti, anksioznosti ili uznemirujućih misli. Pročitajte osnove na LINKU.
4. Vrlo jednostavna i apsolutno svima dostupna metoda upravljanja vlastitim raspoloženjem je svjesno disanje. Za mene apsolutno najjednostavniji vid meditacije i treninga zadržavanja fokusa. Bilo da produbite svoje znanje o disanju kroz spoznaje o različitim tehnikama pranayame ili odvojite samo nekoliko minuta dnevno na praćenje svog daha, svojih udaha i izdaha, možda jednostavnog brojanja dok traje udah i brojanja dok traje izdah, imat ćete velike benefite. Ovo je način na koji upravljamo svojim živčanim sustavom i kontroliramo tok vlastitih misli.
5. Pokret. Ne mora biti ništa sofisticirano niti vam oduzeti puno vremena. Tresite se ili plešite! Pokreti tijelom u kojima protresemo i pokrenemo čitavo tijelo mijenjaju naš “naboj”. Još ako pritom zamislite da istresate sa sebe sve suvišno i ciljano stresete sa sebe ili isplešete sve tenzije, rezultati će biti odlični. Tresenje tijela aktivira naš parasimpatički sustav i relaksira, a ujedno i pospješuje proces limfne frenaže što će dovesti do boljeg izlučivanja toksina.
6. Dobra stara tehnika pisanja dnevnika, odnosno nestrukturiranog, slobodnog ispisivanja papira donosi mnogobrojne uvide. Nije potrebno unaprijed znati što želite napisati i koja vam je glavna tema ili cilj. Pisanjem možete doprijeti do najskrivenijih strahova i strepnji, baš kao i drugih emocija koje se vole zakukuljiti, što može stvarno olakšati daljnje “prorađivanje”.
7. I uvijek dobro rješenje i odgovor: priroda. Svi znamo da boravak u prirodi liječi, umiruje i oplemenjuje na svim razinama. Priroda je bogata negativnim ionima, onima koji potiču proizvodnju serotonina. Brda, more, izvori vode, šuma ili čak park blizu naše kuće, napravit će puno za nas. Hodajte bosi, dodirurte vodu, obogatite dom simbolima prirodnih elemenata, izađite iz stana netom nakon kiše.
Male stvari koje ponavljamo postaju naša zdrava rutina i naš eliksir mira i ravnoteže!
