Kako sam se ponovo povezala s precima?

Ponovo sam se povezala s precima tako što sam otišla na lice mjesta. Tamo gdje su se moji preci, između ostalih mjesta, također rađali, živjeli, doživljavali iskustva i na kraju otišli dalje.

Tih dana kad sam bila u Jajcu, trebala sam zapravo biti na moru, na Galevcu, na konstelacijskom retreatu naše konstelacijske  udruge.
No, stvari su se slagale tako da sam to morala otkazati, ali znala sam i osjećala da mi taj tjedan ipak nešto treba, da nešto moram upaliti u sebi.

Kako se stvari otvore kad ih treba i zašto slušati unutarnji glas

Odlučila sam otići u Jajce, u rodni grad mog djeda. Znala sam da idem po nešto jer me to putovanje vuklo i vuklo već duže vrijeme.
Otišla sam, nisam znala po što točno osim upoznati sebe i kćer s time otkuda smo još. Koji su nas to sve dijelovi zemaljske kugle oblikovali i smjestili u Zagreb.

Osim neke velike sreće i zahvalnosti, osjetila sam i veliki ponos, biti iz tako divnog kraja je stvarno ispunjavajuće.
Ali, tek po povratku, kad me jedna draga žena, usred bodyworka pitala: ma po što si ti išla u to Jajce?, izašlo je iz mene: po hrabrost i snagu!
Pa da! Taj moj djed bio je strašno hrabar, spakirao se u nepoznatom smjeru u potrazi za boljim i želji da se makneš na vrijeme kad osjetiš da stvari ne idu dobrim tokom. Snaga koja ti treba za to i za stalno kretanje ispočetka je sigurno ogromna. Ostaviti sve što si napravio i u što si ulagao i reći sebi i ženi kako od sutra živite na sasvim novom mjestu i da će sve biti kako treba nije baš mala stvar. A onda stvarno i stvoriti sve što je naš djed stvorio je čudo!

Koliko predaka, toliko čudnovatih poklona!


Eto, po to sam išla!
Pa kad me pitaju zašto preci, zašto se stalno povezivati s njima? Pa upravo zato da probudite njihove kvalitete u sebi, jer ih svi imamo, samo trebamo postati svjesni da ih imamo!!

Sad znam da i ja nosim hrabrost i snagu, sad znam odakle dolazi ta potreba da se ide i gradi, a ne stoji na mjestu!!

Bio je to jedan LIVE BLAGOSLOV PREDAKA i hvala mu na tome!

U ključnim periodima našeg života, preci su itekako prisutni. Ne znamo ih uvijek prepoznati, ali s otvaranjem naših osjetila prema tim izvorima i onome što je bilo prije nas, otvaramo velike potencijale i postajemo spremniji i prepoznati prisutnost, ali i kvalitete u sebi. 

Baku, ženu ovog djeda, puno sam bolje poznavala, pa njenu odlučnost i neustrašivost u nekim situacijama itekako prepoznajem. I uvijek je se sjetim.

Tko zna koliko karata još možemo okrenuti, koliko gumbića upaliti! 

IDEMO ZAJEDNO!

Dođi na radionice!

Recentne objave

Više iz bloga:

Radionica Work-life ravnoteža

Radionica Work-life ravnoteža Ravnoteža je ono čemu u životu konstantno težimo. Težimo tome da uspostavimo ravnotežu unutar sebe, unutar obitelji, između posla i obitelji, odmora

Pročitaj više »