Zašto radimo konstelacije? I zašto ih ne radimo?

SISTEMSKE KONSTELACIJE su metoda koja ima mnogo prednosti.

Moj prvi susret s konstelacijama ostavio me potpuno zatečenu. To je onaj moment koji je vrlo teško opisati i predočiti ljudima kad vas pitaju što su to konstelacije i kako funkcioniraju, kad dobijete pitanje kako izgleda ta radionica. I ja sam došla sasvim spontano, na poziv prijateljice i odmah postavila svoju konstelaciju, prva. Bez da sam reprezentirala prije toga ili uopće imala ideju kako to funkcionira. No, čula sam da pomaže, a neka pomoć mi je trebala i bila sam (i ostala) dovoljno znatiželjna kada su ovakve metode u pitanju.

I od neke moje priče o tadašnjem partnerskom odnosu, završili smo na roditeljima. Odjednom su se ispred mene kretali reprezentanti koji su predstavljali moju mamu, mog tatu, neke događaje. Ne sjećam se svih detalja, sjećam se da je bilo prilično burno, da sam ja samo klimala glavom i da je nakon 2 sata zavladao mir i konstelacija je bila gotova. Nisam baš znala što se u svakom trenutku događa, ali znala sam da se osjećam drugačije i da želim doći opet.

Boljitak

Dakle, prvi zaključak, zašto radimo konstelacije? Da bi nam bilo bolje. E, sad kad kažemo bolje, to je dosta općenit i paušalan izraz. Što znači bolje? Bolje ne znači ne imati čitavu paletu emocija u procesu, bolje znači razvrstavati odgovornosti i raspetljavati priče, bilo osobne, bilo obiteljske ili na nekom trećem polju. Na kraju nam to donosi lakoću i neku vrstu oslobođenja. Priča po priča ili teret po teret manje na našim leđima.

Promjena percepcije

Druga stvar koju sam odmah vidjela je kako je dobro vidjeti tu svoju unutarnju priču izvana. Naše su priče naša percepcija, svaki će drugi sudionik te iste priče imati drugačiju percepciju. Dok gledate svoju konstelaciju gledate sebe, kao promatrač. Vidite neke stvari koje inače ne vidite, vidite napokon sebe u nekom odnosu. Ali, vidite i one druge, drugu stranu, onu koju ponekad ne razumijemo, krivimo, smatramo odgovornom za tko zna što sve ne ili se ljutimo i zamjeramo. Tu često razvijemo veliku količinu prihvaćanja, bilo je kako je bilo, nije moglo biti drugačije. Ta količina razumijevanja prema sebi i drugima koju razvijamo konstelacijama je neprocjenjiva.

Možda imate nešto u životu što mislite da ne možete oprostiti. Ponekad je jednostavno tako. No, ponekad, no ponekad možete pokušati s ovime: da ste rođeni s istim DNK-om, s istom karmom, istim genetskim kodom kao ta osoba, da ste odrasli jednako, s istim ljudima oko sebe, da ste prošli iste stvari kao i oni, vjerojatno biste se i ponijeli jednako kao i oni. ( Bjorn Natthiko Lindeblad)

Fantastično reprezentiranje

Sljedeće fantastično iskustvo bilo mi je reprezentiranje. Dobiti ulogu kakvu u ovom trenutku života još ili više nemaš i vjerojatno nikad nećeš ni imati. Dječji inat, novi pogled na svijet, umjetničko oko ili moja najfascinantnija uloga ikada – uloga miljardera koji vidi mapu svijeta i kolanje svjetskih tokova novaca tako jednostavno i čisto kao što ja vidim put jedne jednostavne tramvajske linije. Možda 😂

Sakupljanje sebe, lakoća

Kažu da su ljudi s godinama skloni ili nakupljati sve više zamjeranja ili sve više dijelova sebe. Ne znam tko je točno rekao, ali urezalo mi se u sjećanje. I kao jasna točka onoga što ja želim birati. Sebe, napokon sebe. Rađamo se u obitelji sa svojim uzusima i normama, rađamo se u nekoj točki vremena, na nekoj točki na planeti, s nekim zadaćama, s nekim željama. Sve nas to čini određenim pripadnicima naše vrste, no tko smo doista? Konstelacije otkrivaju tko smo mi ispod svega onoga što nam je dato i usađeno, ispod uvjerenja koja nas često u jednom trenutku počinju ograničavati. Kroz konstelacije se sakupljam


Vjerujem da kroz konstelacije počinjemo doživljavati život manje dramatično. Možda je ovo samo moje osobno iskustvo, ali manje drame, a više lakoće je svakako jedna od posljedica bavljenja ovom metodom.

Novi pogled

Znate kad se susrećte kroz život uvijek s istim partnerima, poslodavcima, odnosima, preprekama, događajima. E, upravo je ovo idealan trenutak za zapitati se: ok, zašto opet? Što ne vidim? Zamijeniti: nemam sreće, uvijek meni isto! Nadomjestiti to s: ukazuje mi se nešto, super, pogledat ću što je! Dakle, jedan novi pogled na prepreke.

Tijelo i sistemsko razmišljanje

Tjelesni simptomi su fantastičan alat za rad kroz konstelacije. Što mi govori moje tijelo, moj fantastičan alat za put kroz iskustvo ovog planeta. Razumijevanje da je tijelo povezano sa svime što doživljavamo i da upija, transformira, zadržava, komunicira vrlo je oslobađajuće, pogotovo ako ste, poput mene u mlađim danima, bili pomalo skloni hipohondriji. Spoznaja da simptomi pričaju jer su dio sustava u kojemu su nastali i imaju neki informaciju iz sustava je fantastična spoznaja!


Kad smo već kod toga, konstelacije nam daju mogućnost da dobijemo nov način, sistemsko razmišljanje. Time kasnije i sami lakše izlazimo iz određenih, kompliciranih situacija. Uviđamo možda kako se poneki obrazac preslikava kroz više polja našeg života. Shvaćamo zašto se sistemi opiru našim promjenama i zašto je na prvu lakše ne promijeniti se nego iskoračiti.

Zašto ne radimo konstelacije?

Nismo se još susreli s njima

Iz mog iskustva, konstelacije ne radimo iz nekoliko razloga. Jedan vrlo čest razlog je što ne znamo za njih, zato uvijek kažem svima: širite glas o ovoj metodi, pogotovo ako je vama pomogla.

Ne vjerujemo u mogućnost promjene

Osim toga, ne znamo i ne vjerujemo da nam nešto može pomoći i ne vidimo kako može uopće biti bolje. Nemamo osnovnu ideju o tome. No, jednom kad iskusimo konstelacije, shvaćamo da su stvari promjenjive retrogradno.

Nikad nije kasno za to da imamo sretno djetinjstvo. (Zdenka Andrijić)

Kao što smo rekli negdje na početku teksta, naš doživljaj je stvar naše osobne percepcije. To ne znači da umanjujemo proživljeno, ali znači da sagledamo očima osobe koja je određeno iskustvo doživjela, ali uz pomoć nekih resursa i preživjela.
Dakle, ne imanje osnovne ideje da se nešto može promijeniti mijenja se nakon prvog susreta s konstelacijama.

Jesmo li se mi spremni promijeniti?

Često se u radu susrećem s konstatacijom: ali, ona je takva i tu se ništa ne može! Ok, i to je jedan vid prihvaćanja situacije.
No, tu slijedi onaj teži dio. Ona se neće promijeniti, ali što ćeš ti napraviti? Jesi li se ti spreman promijeniti? Ukoliko želimo mijenjati druge umjesto sebe, onda ne radimo konstelacije 🙃
Konstelacije su metoda koja iziskuje spremnost na prihvaćanje vlastite odgovornosti za vlastiti život u punini, bez oslanjanja na štaku: drugi/okolnosti su mi krivi.

Otvaranje raznih tema

Ne radimo konstelacije ponekad iz straha što se sve valja iza brda. Što ću otkriti? Bolje mi je da su stvari ovakve kakve jesu, nego da otvorim Pandorinu kutiju svega. Da, konstelacije donose opasnost da vam bude bolje, ali da se za to moramo malo portuditi, suočiti, prihvatiti, odbolovati. I da iza prvog izazova stoji i drugi i treći.

Moram sve razumijeti glavom

Konstelacije ne radimo niti onda ako smo skloni hipermentaliziranju, tome da moramo apsolutno do u detalj sve razumijeti, raščlaniti na čiste faktore, uprijeti prstom, spremiti u ladicu. Nema toga s konstelacijama. No, ako smo spremni osjetiti nekim drugim dijelom osim mozgom i dopustiti da zaživi nešto što možda mozak ne razumije, ali srce osjeća ili tijelo podržava, to je to!

Ne želim biti prekidač

Ponekad ne radimo konstelacije jer ne želimo biti crna ovca. Želiš prekinuti obrazac po kojem je naša obitelj nadaleko poznata?! Želiš izgubiti identitet svog plemena i upisati u njega nešto novo? Nismo ti dovoljno dobri više? Želiš biti nešto posebno? Izdaja? Kod nas u firmi se uvijek ovako radilo! Nigdje ti neće biti lakše! Sve je ovo, isto tako gore navedena, pobuna sistema koji se održava prirodnu, urođenu potrebu što manjeg utroška energije. Pobunjeni članovi utječu i na druge, sistem se trese. Ali, fora je biti crna ovca. A osim toga je i korisno za sve, a sve pitanja pobunjenih brzo se smire!

Spremni? 😃