Kako nas i uvjerenja s dobrom namjerom koče u svakodnevnom životu?
Ova godina je bila izazovna, to već svi znamo. Mene je dodatno testirala jer ne volim kasniti, produžiti rokove, reći da ću nešto napraviti pa onda ne uspjeti kako sam “obećala”, odgađati dogovore.
Kao kruna, jednog jutra komp se odlučio ne probuditi. Ostala sam ipak bez nekih snimki, do nekih dokumenata nisam mogla. Onda famozna samoizolacija i “rad od doma” s djetetom.
Dakle, prisiljena, ne svojom voljom, reći: ne mogu, nisam još stigla, sorry kasnim, ne znam kad ću. Knedle u grlu!
Iiiiiiiii, guess what?! Ništa se nije dogodilo. Ljudi kažu: ok, razumijem, naravno, hvala ti na javljanju, bit će kad bude, ne brini, naravno da možemo probiti rok.
Kamen pada sa srca, ali lekcija ostaje. Ok je i ako jednostavno ne možeš, sa ili bez strganog kompa.
To ne znači da si lijen, neodgovoran i nepouzdan.
Nekad jednostavno ne možemo i ne ide!
Evo, dovršavam osobne planove, kasnili su zbog svih okolnosti, ali sam presretna jer mi se čine najbolji ikada, jer sam i ja u međuvremenu još nešto savladala i jer je sve to proces koji ide baš onako kako treba. Otpustila sam svoja uvjerenja i lakša sam, puno lakša.
