Očekivanja od svakog blagdana su velika.
Što za vas znače blagdani? Jesu li oni izvor sreće i mira ili pri svakom dolasku blagdana imate osjećaj da nešto i nije baš potpuno u ravnoteži?
Blagdani sami po sebi unose velik energetski naboj u sisteme i upravo je to jedan od razloga zašto se i neke stare “obiteljske boljke” u ovom periodu pale.
Tradicija
Stroga tradicija određuje da ukoliko blagdane slavimo, okupljamo se za nečijim stolom. Blagdani u našim krajevima češće uključuju obitelj nego prijatelje za blagdanskim stolom, dakle malo manje biramo, a malo više dobivamo sudionike blagdanskih ručkova i večera.
Nemojte me krivo shvatiti, ne mislim da je to nužno nešto loše. Dapače, mislim da je to prilika da se neke tradicije preispitaju i da kroz prizmu svjesnosti sagledamo naše sisteme i kako se unutar njih ponašamo. Tko su akteri oko nas i u u kakvim smo odnosima?
Iz osobnog iskustva znam da se već i nekoliko tjedana prije samih blagdana atmosfera može početi lagano zakuhavati. Važnost pitanja: kod koga ćemo biti? Što će se kuhati i čija će se jela više hvaliti, samo su neki od simptoma sistema koji se želi dovesti u ravnotežu pa koristi za to blagdane jer su idealna prilika. Svi na broju, kada će riješiti skrivene nesuglasice, ako ne sada?
Sistem optimist
Naš sistem, dobar stari optimist koji nikad ne odustaje, nudi nam istu sliku blagdanskog stola, iste skrivene veze, iste dinamike, iste skrivene lojalnosti, iste pokušaje i promašaje, sve dok ne bude zadovoljen i zadovoljan.
Blagdani su zato idealna prilika da osjetimo i primjetimo svoje trigere. Što je to što mene posebno izaziva? Kada se i pred kime osjećam dobro, kada ugroženo, kada se branim, s kime radije ne bih razgovarao i koliko mi na kraju priče ostaje moje osobne energije?
Uvjerenja i obrasci
Prvo što vežemo uz blagdane su uvjerenja i čvrsto okovani obrasci. Blagdani se slave na određen način i svaka se promjena može doživjeti kao svojevrsno svetogrđe. A vrijeme ide, potrebe su drugačije. Zanimljivo je vidjeti da i ljudi kojima blagdani sami po sebi ništa ne znače na vjerskom planu, inzistiraju na okupljanju iako bi takvo slično okupljanje bilo moguće i bilo koji drugi dan. Zanimljivo je kako su neki blagdanski stolovi uvijek na rubu konflikta i malo tko se nakon njih osjeća dobro, no ipak održat će se u istom sastavu i sljedeće godine.
Promatrati na novi način?
Jeste li spremni blagdane prilagoditi sebi? Što je to za što moram preuzeti odgovornost? Želim li iskočiti iz uobičajenih dinamika i dati sebi i svim ostalim akterima priliku da se povežemo na novi način? Mogu li vidjeti da je potreba moje majke da se baš njeni kolači hvale zakamuflirana potreba za priznanjem i pohvalom koja joj možda nikada nije ispunjena? Mogu li vidjeti da su djeca koja divljaju oko stola samo dio sistema koji želi biti živ, a ne ova uljuljanja mumija za stolom i zahvaliti im se? Mogu li vidjeti da moja partnerica koja za stolom uglavnom šuti, a kasnije ulazi u sukob sa mnom zapravo puno više pati nego što sam si spreman priznati?
A gdje sam tu ja?
Ovo je samo jedan slijed misli na koji me danas ponukalo nekoliko razgovora s prijateljima i poznanicima, koji od blagdana i ponovnog sjedanja za stol pomalo strahuju. Pokušala sam zamisliti kako će meni narednih dana biti i odlučila da ću pokušati biti svjesni promatrač koji će se truditi umjesto otpora pružati podršku sistemu i vidjeti gdje su tračci svijetla i kamo usmjeriti pažnju kako bismo išli naprijed.
Možda ste sve ove faze prošli, možda još niste, možda vas blagdani nasmijavaju, a možda rastužuju. Kako god bilo, skrivene dinamike sistema otkrivamo kroz konstelacije, a blagdani su idealni da nam pokažu na čemu još trebamo poraditi.
Želim vas sretne i konstruktivne, ma gdje god bili!!
